Sitemap Ispisi stranicu Posalji stranicu mailom

Zemlja vapi za spasom

 

Prema najnovijim podacima klimatskih statističara, u atmosferu Zemlje ispušta se oko 20 milijardi i 450 milijuna metričkih tona ugljikova dioksida, a ta brojka stalno raste. U jednom od najnovijih izvješća UN-ova Međuvladinog odbora za klimatske promjene navodi se da su 11 od posljednjih 12 godina bile najtoplije dosad

 

Već godinama ljudi širom svijeta slušaju sve ozbiljnija upozorenja znanstvenika o klimatskim promjenama, potkrijepljena dokazima i uznemirujućim primjerima tragičnih posljedica. No, upozorenja i nedavne katastrofe još nisu dovele do koordiniranih globalnih napora za borbu protiv klimatskih promjena.

Dvojba o kojoj će se razgovarati i na UN-ovom klimatskom summitu zapravo je vrlo jednostavna - možemo li nakon svega što znamo nastaviti živjeti i raditi kao dosad ili ćemo konačno vrlo konkretno smanjiti emisiju stakleničkih plinova i povući drastične poteze za spas svjetske klime?
Iako pitanje zvuči pomalo kao retoričko, znanstvena upozorenja nisu nimalo retorička nego vrlo konkretna. Naime, prema najnovijim podacima klimatskih statističara, u ovom se trenutku u atmosferu Zemlje ispušta oko 20 milijardi i 450 milijuna metričkih tona ugljikovog dioksida, a ta brojka iz dana u dan raste.

 

 

Prema jednom od najnovijih izvješća Međuvladinog odbora za klimatske promjene Ujedinjenih naroda, 11 od posljednjih 12 godina bile su najtoplije otkad se bilježe podaci. Nema sumnje da Zemlja zatopljava brzinom koju nitko od znanstvenika dosad nije uspio predvidjeti, a dugoročne posljedice izgledaju prilično sumorno.

Ekstremne suše, velike poplave, katastrofalno razarajući uragani i tajfuni, učestali potresi i vulkanske erupcije, dramatično otapanje ledenjaka i polarnih vrhova samo su neke od pojava za koje statistika pokazuje da postaju sve češće i intenzivnije.

Većina uglednih znanstvenika predviđa da će, ako se ne smanji zatopljenje, ubrzo rastuća razina mora preinačiti granice kopna i mora, jer će progutati atole i države na niskoj nadmorskoj visini. Iako se nastavlja debata o tome je li za ove klimatske promjene odgovorna samo ljudska aktivnost, većina znanstvenika slaže se da je ispuštanje ugljikova dioksida iz fosilnih goriva jedan od glavnih krivaca. Koji god uzroci bili, posljedice zagrijavanja planeta bit će ozbiljne za svakoga.

 

 

Iako dio stručnjaka pokušava zamagliti realnost filozofiranjem o tome da je uvijek bilo prirodnih promjena u povijesti, trenutna statistika, odnosno dramatični pokazatelji ipak ih opovrgavaju. Smanjuju se polarne kape, šumska područja, sve je više katastrofalnih požara, poplava, potresa i velikih uragana. Ono što je civilizacijski, odnosno tehnološki napredak donio čovjeku - visoka tehnologija, veliko iscrpljivanje Zemljinih resursa što se tiče fosilnih goriva, urbanizacija sa svojim posljedicama onečišćenja - ubrzalo je i njegovu propast.

Scenariji za oporavak sve su tanji. Unatoč početnom optimizmu potaknutom inauguracijom američkog predsjednika Baracka Obame, barem što se tiče novog pogleda na klimatske promjene, uvodeći termin zelene tehnologije kao dugo očekivanog spasa za Zemlju, znanstvenici su sve turobniji u svojim procjenama. Naime, ta zelena tehnologija - energija vjetra, sunca, mora - ima mnogo mana, a najveća je vrijeme koje joj ne ide u prilog. Za svaki od tih alternativnih izvora energije, da bi postali globalni izvori, treba mnogo vremena i novca.

Čak i kad bi se u svijetu trenutno smanjila emisija stakleničkih plinova, što je teško povjerovati, Zemlja se više ne bi mogla oporaviti, kažu znanstvenici.

Oni koji se nisu dali ušutkati, odnosno zastrašiti ili podmititi posljednjih osam godina, tijekom kojih je trajalo cenzuriranje znanstvenih pokazatelja, već godinama upozoravaju. Jedan od najpoznatijih svjetskih klimatologa, Britanac sir James Lovelock, već dugo govori da nema mnogo nade za spas Zemlje. I šef UN-ovog Međuvladinog klimatskog odbora koji je prije dvije godine dobio Nobelovu nagradu za mir, Rajendra Pachauri, upozorava svjetske lidere da svijetu prijeti katastrofa ne obuzda li se trenutno porast temperature Zemlje.

S jedne strane, kaže, ubrzano raste razina mora - tijekom 20. stoljeća čak 17 centimetara -dok s druge u Africi vlada nestašica pitke vode - do 2020. između 75 i 250 milijuna ljudi moglo bi trpjeti zbog manjka vode. Noviji pokazatelji govore da se od Aljaske, preko Švicarske pa sve do Argentine ledenjaci rapidno smanjuju, otapa se i najdublji sloj leda, permafrost, i velike količine odvajaju se i putuju oceanima. Jedna golema santa odlomila se od Antarktike i krenula prema Australiji. Ledeni otok velik je 140 četvornih kilometara i trenutno je oko 1700 kilometara udaljen od australske zapadne obale.

Klimatske promjene mijenjaju i strukturu DNK životinja te produljuju sezonu rasta biljnih kultura, utvrdili su znanstvenici. Mogle bi prouzročiti velike ekonomske posljedice, pa znanstvenici predviđaju da bi Kanada mogla postati poljoprivredna sila, a SAD bi se mogao ubrzo pretvoriti u pustinju.

 

 

Promjene u morskom ledu i glečerima, suše, poplave, kiselost mora i migracije životinja posljedica su stakleničkih plinova. Ribe iz Afrike i toplih mora sele se u Jadran, a to dokazuje pronalazak vrlo rijetke britke jedroglavke kod Paga.

U posljednjih deset godina zabilježena je 31 nova vrsta.

Industrijski najrazvijenije zemlje svijeta trebale bi u idućih deset godina smanjiti emisije stakleničkih plinova između 25 i 40 posto u odnosu na razine iz 1990. godine, no tko bi ih na to mogao prisiliti? Upravo bi bogati trebali pomoći siromašnim zemljama da se prilagode klimatskim promjenama. No, doprinosu globalnih napora trebali bi najviše pridonijeti najveći zagađivači, osobito Amerika, Kina i Indija koja se lani našla na četvrtom mjestu najvećih svjetskih zagađivača.

Nasin klimatolog svjetskoga glasa James Hansen, jedan od prvih znanstvenika koji je upozorio na opasnosti globalnog zatopljenja osamdesetih godina prošlog stoljeća, nedavno je iznio poprilično dramatična proročanstva za Zemlju i naglasio da je danas svaki pristup rješavanju problema iz temelja pogrešan i da bi bilo bolje preispitati stanje. »Budemo li u Kopenhagenu usvojili nešto poput novog Protokola iz Kyota, godinama ćemo pokušavati točno odrediti što to zapravo znači i tako izgubiti utrku s vremenom, jer vremena nema«, rekao je.

                                               

Lidia Černi

Vjesnik, 13. prosinca 2009.

http://www.vjesnik.hr/html/2009/12/13/Clanak.asp?r=tem&c=7