Sitemap Ispisi stranicu Posalji stranicu mailom

INTERVJU S dr. PRASHANTOM KAKODAYJEM, direktorom Centra za cjelovito zdravlje u Cambridgeu

 

BOLESTI SU POSLJEDICA

NAŠEG ISKRIVLJENOG UMA

 

Zauzeli smo pogrešnu poziciju u umu i tako stvorili bolest za koju saznajemo tek kad se pojavi bol. Obrazac je uvijek isti -  tjelesna ili emocionalna bol samo je vanjska manifestacija unutarnjeg disbalansa, pogrešnog pozicioniranja našeg uma. Ako bolest ne tretiramo na dubljoj razini i ne pogledamo u taj izvor, ona neće nestati već će se uvećati.

 

Nasljeđe moderne medicine je neznanje i nerazumijevanje dubljegpodrijetla svih bolesti. To znači neznanje o nefizičkom aspektu svakog ljudskog bića. To je kao da kažete da želite liječiti čovjekovo tijelo, ali ne i njegovo srce.

 

 

Lidia ČERNI

 

Nedavno je u Zagrebu boravio vrlo zanimljiv znanstvenik,

dr. Prashant Kakoday, direktor Centra za cjelovito zdravlje (Centre for Integral Health) u Cambridgeu i kirurg na Kraljevskom kirurškom koledžu.

Dr. Kakoday se uglavnom zanima za područja svjesnosti i uma, a u posljednjih pet godina u svojoj je liječničkoj praksi kombinirao konvencionalnu i holističku metodu liječenja.

Smatra da je današnji pristup zdravlju nepotpun jer zanemaruje dublje značenje uzroka bolesti. Jedno od glavnih područja njegova interesa jest odnos psihe, emocija, ponašanja i zdravlja.

Kaže da je današnje društvo primorano živjeti usred mnogih ograničenja i da je nužna temeljita promjena naše svjesnosti kako bi se u društvo vratili sklad i zadovoljstvo.

Svoje je ideje izlagao u više od 70 zemalja svijeta. Njegov »Koncept potpunog zdravlja« predstavljen je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 1994.

Posebno za Vjesnik govori o tom konceptu, kao i o dogmama moderne medicine i potrebi da se čovjekovo zdravlje i bolest dublje sagledaju.

 

  • Vaša je filozofija zanimljiva, a govori o tome kako je čovjek puno više od tek fizičke razine na kojoj se uglavnom manifestira svaka bolest. Možete li to pojasniti?                                          

- Filozofija koja stoji iza teze o cjelovitom pristupu medicini je način promišljanja o bolesti. Prema toj filozofiji, u pozadini svake boli ili bolesti stoji unutarnji duboki razlog koji treba razjasniti, a zasad ostaje nepoznat. Ako sjedim u pogrešnom položaju, mogu doživjeti bol, a to je onda poruka da nešto trebam mijenjati. Boli su kompleksne i njima nam tijelo poručuje da je nešto potrebno promijeniti da bi bol iščezla, svejedno je li riječ o migreni, artritisu ili pogrešnoj prehrani. I umjesto da po svaku cijenu nastojimo zaustaviti bol, trebamo zapravo razumjeti poruku koja stoji iza te boli.

Primjerice kad se porežemo, bol je trenutna i odmah uviđamo zbog čega ju tijelo prenosi. No, ako se bol javlja tjednima i mjesecima, tada pacijent treba pomoć liječnika da mu razjasni poruku boli.

 

  • No, danas se na taj način u modernoj medicini ne liječi bolest, već samo posljedica.

 - U modernoj medicini nastoji se uglavnom samo trenutno zaustaviti bol, no unutarnji razlog nije promijenjen ili barem osviješten, pa će bol preuzeti drukčiju formu i ponovo se pojaviti.

Nije problem samo fizička bolest, nego i emocionalna bol. Poruka koja stoji iza toga je da smo zauzeli pogrešnu poziciju u umu i tako stvorili bolest za koju saznajemo tek kad se pojavi na fizičkoj razini, dakle kad uslijedi bol.

Obrazac je uvijek isti - tjelesna ili emocionalna bol samo je vanjska manifestacija unutarnjeg disbalansa, nepravilnosti ili, kako ja to zovem, pogrešnog položaja. Ako bolest ne tretiramo na dubljoj razini i ne pogledamo u taj izvor, ona neće nestati, već se uvećati.

I to se danas dobro vidi u cijelom svijetu: liječi se samo posljedica neravnoteže u tijelu, bolest na fizičkoj razini, a malo se čini ili posve zanemaruje njezin pravi uzrok koji je zapisan u dubljoj razini svjesnosti.

  • Što nam to zapravo govori?

- Da ne možemo ignorirati čovjekovu duhovnu razinu iako nam se taj pristup možda ne sviđa. U praksi, zdravlje je kombinacija triju razina-duhovne, društvene i tjelesne, a da bismo bolje razumjeli zašto se razbolijevamo, moramo se dublje pozabaviti činjenicom da su zdravlje ili bolest isključivo posljedica unutarnjeg, znači duhovnog balansa, odnosno disbalansa.

Centar za cjelovito zdravlje stavlja naglasak na obrazovanje medicinskog osoblja, a ne toliko na samo liječenje pacijenata. Pristupamo čovjekovoj bolesti posve drukčije - holistički - to znači da uza sve ono što se o tome već zna, i pacijenti sami trebaju uložiti trud kako bi razumjeli zašto su se razboljeli i osvijestili uzroke svoje bolesti. Tu leži ključ ozdravljenja.

 

  •  Dakle, bit je u obrazovnom procesu u koji su uključeni medicinsko osoblje i sami pacijenti. Na što je taj proces usmjeren?

- Nasljeđe moderne medicine danas je neznanje, a zatim i nerazumijevanje dubljeg podrijetla svih bolesti. To znači neznanje o nefizičkom aspektu svakog ljudskog bića. To je isto kao da kažete da želite liječiti čovjekovo tijelo, ali ne i njegovo srce. Takav pogrešni sustav koji ignorira čovjekovo srce ujedno je nekompletan pristup liječenju. Zapadna medicina ignorira netjelesni dio čovjeka samo zato što ga ne može vidjeti, snimiti kamerama, medicinskim instrumentima pa je problem trajnog izlječenja posve zanemaren.

To ograničeno razumijevanje može biti dobro samo do određene, rekao bih znanstvene razine, no kad je potrebno razumijevanje uzroka bolesti, istine i sveukupnosti ljudskog života, vrlo smo neupućeni. Ne znamo uopće gdje je i što je ta osobnost kojoj se obraćamo kad govorimo jedan drugome, što je život ili smrt i iz tog neznanja pokušavamo izvući ono najbolje za nas kako bismo mogli nastaviti dalje. No to je samo povezano s vanjskom, fizičkom razinom razumijevanja, a ono je defektno.

U našem se Centru upravo čini suprotno - pacijenta upućujemo na to da sam spozna sebe i podrijetlo svoje bolesti i da se, shodno tom dubokom i krucijalnom uvidu, izliječi. Jer danas se bolest trpi na najgori mogući način i tom trpljenju tjelesne boli možda se i osvijesti uzrok, ali na najgori način. Mi im pomažemo da to nauče bolje kroz vlastitu mudrost i uvid. Kad kažem da se u Centru bavimo cjelovitim liječenjem, onda ne mislim samo na individualni pristup svakom pacijentu, već i na to da cijenimo svačiji doprinos u integracijskom smislu, ne samo integralnom. Jer, liječenje je proces.

 

  • Naglašavate da su najvažnije prevencija i dobra edukacija kako se čovjek ne bi razbolio.

- Prevencija je glavni čimbenik zdravlja i zato je čovjekova edukacija vrlo važna. Jer kad se bolest javi, onda je već kasno i tada nije vrijeme da se puno govori, već treba odmah pristupiti liječenju. Trebamo naučiti koja je ispravna pozicija našeg uma kako bismo živjeli u miru i radosti bez bolesti, jer danas svi žive u iskrivljenoj poziciji. Zato je tako mnogo bolesti u svijetu, jer se ne razumije kako funkcioniraju um i svjesnost. A ta pogrešna pozicija u kojoj živimo mora uzrokovati bolesti i probleme. Bolest nije neophodna čovjekova družica, i premda postoje razne bakterije i virusi u našem okolišu, obolijevamo jedino zato što je iskrivljena naša unutarnja svjesnost; zaboravili smo da smo cjelovita i savršena bića.

 

  • Naš pogrešni stav uma utječe na naše kreiranje problema. Kako se toga osloboditi?

- Vrlo je važno shvatiti da smo svi mi putnici u ovom svijetu i budući da smo takvi, ne možemo se vezati za stvari koje su privremene, ograničene. Ta nas iskrivljena svjesnost vezanosti za trenutne situacije i za tijelo dovodi do bolesti jer se prema tijelu odnosimo na pogrešan način. No nema prečice, mora se razumjeti zašto se bolest događa.

 

I ZNANOST SE BAVI REINKARNACIJOM

U prepunom Europskom domu u Zagrebu, dr. Prashant Kakoday održao je zanimljivo predavanje o reinkarnaciji. Područje reinkarnacije dugo je vremena ostalo tek na razini uvjerenja, neki vjeruju u nju, drugi pak ne, kaže dr. Kakoday.

U posljednjih 50 godina znanost je počela istraživati to područje i zabilježena su mnoga nevjerojatna svjedočanstva da se čovjek sjeća svojih prijašnjih života na vrlo jasan način. Zakon reinkarnacije vrlo je ispravan i jednostavan, a kaže - s kojim god jasnim stavom, odnosno utiskom u umu napuštamo ovo fizičko tijelo, taj stav kreira realnost u idućem životu, ističe dr. Kakoday. Zajedno s dušom odlazi i utisak, a on ima snagu obilježiti novo tijelo, utjecati na njega i cijeli život. Primjerice, ako tijelo napuštam u strahu da ću izgubiti novac koji trenutno imam, u idućem ću životu imati velikih problema na financijskom planu.

Danas nas svijet uči kako postati uspješan na fizičkoj razini, ali nas ne uči kako to postati i na onoj psihološkoj, već samo promovira vezanost uz materijalno - kupiti više, potrošiti više i biti što više vezan. Na taj način kreiramo budućnost nezadovoljstva i patnje. Isto tako, ako nismo ni za što vezani u ovom životu, ako možemo bez svega što sad posjedujemo, ako sebe smatramo tek gostom u ovom životu, tada ništa ne možemo izgubiti, jer ništa niti ne posjedujemo, objašnjava dr. Kakoday.

 

intervju objavljen u Vjesniku, 22. kolovoza 2009.

http://www.vjesnik.hr/Pdf/2009%5C08%5C22%5C58A58.PDF

http://www.vjesnik.hr/Pdf/2009%5C08%5C22%5C59A59.PDF