Sitemap Ispisi stranicu Posalji stranicu mailom

 

PREDAVANJE JAYANTI KIRPLANI

17. rujan 2010. Novinarski dom Zagreb

 

 

 STABILNOST U IZAZOVNIM VREMENIMA

 

Umijeće meditacije mi omogućuje da odlučim što želim misliti. U vezi s bilo čim što se događa oko mene, mogu učiniti izbor i održati svoje misli mirnima...

                                         

 Jer u mnogim situacijama u životu mogla sam se uvjeriti da i u najnemirnijim trenucima moj unutarnji mir može utjecati na atmosferu oko mene...

 I što više vježbam praksu meditacije, to će biti snažniji 'mišići' mog uma.

Imat ću koncentraciju jer sam vježbala koncentraciju...

 Moguće je odabrati kako se želim osjećati. I na taj način ću početi stvarati kvalitetne odnose u svom okruženju. Moram znati da vrijeme koje sam odlučila posvetiti svojoj meditaciji, nije sebičnost, već je to jedini način na koji počnem stvarati vlastitu stabilnost...

 

 

Današnji je svijet suočen sa sve većim izazovima, u nekim dijelovima svijeta manje, u nekima više. Čula sam da je ova zemlja nedavno prošla kroz rat i suočila se s velikim izazovima također. Nema ničeg izazovnijeg od rata. Nakon perioda hladnog rata, novi rat je još izazovniji za čovjeka koji tek tada treba iznova graditi život sa sebe i obitelj... Nedavno sam bila u Pakistanu i vidjela svu patnju ljudi nakon katastrofalne poplave koja ih je zadesila. Tamo su stvari bile izazovne i prije same poplave, no poglavito nakon nje. Razgovarala sam s ljudima tamo i postavilo se pitanje budućnosti cijele zemlje nakon te katastrofe...

Kada dođu prirodne nepogode, dolazi do velikog osjećaja krivnje, osuđivanja, boli ali i na društvenoj razini u vladama i zajednici kao takvoj. Mnoge zemlje osjećaju da se sve te izazovne situacije mogu dogoditi i njima. Jedna od možda najvećih izazovnih situacija u cijelom svijetu su problemi s klimatskim promjenama. Velika nezaposlenost je također problem, danas imamo posao, no već sutra možemo ostati bez njega. Dok sam putovala iz Londona, na aerodromu smo bili pregledani veoma striktno, zbog sve češćeg problema s terorizmom. Atmosfera sigurnosti i napetosti mogla se osjetiti posvuda. I to viđam sve češće, a u budućnosti to će se nastavljati još više...

Svaki dan osjećamo sve veći strah. Taj nam strah ne dopušta da normalno razmišljamo. Strah potiče u nama i najprimitivnije osjećaje. Današnji svijet se na razne načine suočava sa strahom i ne znamo što će sutra donijeti. Nisam astrolog, ali mogu osjetiti da će se stanje svijeta pogoršati a ne poboljšati, i tako ne možemo reći da ćemo postati neustrašivi tek kada stvari postanu bolje. Ili: kada stvari postanu bolje, tada će biti mira na svijetu. Svjesna sam da kad se ja promijenim u pozitivnom smjeru, i ostatak svijeta će napraviti pozitivan pomak...

Pitanje koje se postavlja jest tko je stvorio ovakvo stanje u današnjem svijetu? Bog? Nisam sigurna u to. Slučajnost? Nisam sigurna da je slučajnost u pitanju. UN? Isto tako ne vjerujem u to. Već mislim da smo to ja i vi. Ja sam dio ljudske vrste koja je kreirala takvo stanje svijeta u kojem se nalazimo. Ne mogu za to okrivljavati nikog drugog. Svi smo odgovorni kolektivno. No osobno: ja sam odgovorna. Ako ne osjećamo osobnu odgovornost za to, ne možemo išta promijeniti. Dakle vrijeme je da nešto promijenim. No, ako budem čekala da se stvari u svijetu promijene, dugo ću čekati. Ako pak poduzmem brigu o sebi i promijenim sebe, tada ću moći uistinu nešto promjeniti. Ako poduzmem odgovornost za nešto, tada imam i snage da to promijenim. Ako ne preuzmem odgovornost za svoje postupke, tada ne mogu ništa učiniti...

I tako, prvi korak u promjeni jest preuzimanje odgovornosti za to. I kakve god da su okolnosti oko mene, ja prva trebam preuzeti odgovornost za kreiranje stabilnosti i mira u sebi. Preuzimanje odgovornosti za sebe stvara mi mogućnost da promijenim nešto, to je prvi korak. Ako ja ostajem stabilna, tada automatski stvaram prostor za širenje te stabilnosti i oko sebe te prostor za pozitivno razmišljanje. Tko mi može pomoći u stvaranju te stabilnosti, na koga se mogu osloniti? Svog partnera, svoje roditelje, djecu, prijatelje? Danas oni mogu biti tu, a sutra ne. Ako računam na pomoć komfora, tehnooških dostignuća, danas mi oni mogu biti od pomoći, a sutra oni možda više neće biti tu. To je stvarnost ovog doba. Nitko i ništa od svega ovoga što sam spomenula, neće biti vječno tu za mene, kao nešto na što se mogu osloniti. No ono na što se uvijek mogu osloniti sam ja sama i moje sposobnosti i izvori. Ako sam svjesna Više snage, sile, koja sve pokreće i ako se povežem s tom Višom snagom, tada mogu osnažiti i sebe. No, možda i nisam sigurna da postoji ta Viša snaga. I to je u redu, ne moram biti svjesna te Sile, ali mogu početi s oslanjanjem na samu sebe i svoje sposobnosti i izvore... I tako započeti s osnaživanjem sebe znači doprijeti do svjesnosti što se uistinu događa oko mene i tako uočiti kako će moji osjećaji i emocije biti bolji i utjecati na druge oko mene. Jer kad započne taj proces oslanjanja samo na sebe, tada mogu reći da postajem gospodar svojih vlastitih emocija i da nisam pod utjecajem ničijih tuđih emocija ni situacija. Tako ću i održavati svoje vlastite osjećaje pod kontrolom, one koje želim ali ih isto tako održavati i čistima i u veoma dramatičnim situacijama u životu...

Jeste li to kada doživjeli? Da vaši osjećaji i stanje pozitivnosti mogu promijeniti i druge? Da je vaša uzvišena vizija bila sposobna utjecati i na druge? Svi smo sigurno u svom životu imali ovakve male epizode uzvišenog stadija i zato znamo da su mogući. I zato što sam ih i sama doživjela, znam sigurno da su mogući. No, kako to stanje držati tako uzvišenim sve vrijeme? Kako to postići? Jer ako nije moguće postići, zašto bismo uopće pokušavali? Budući da smo imali to iskustvo, trebamo imati metodu kojom bismo održavali konstantu tog istinskog iskustva što je dulje moguće...

Što je to što stvara uzvišene osjećaje? To mogu biti razne situacije, ljudi, i najčešće to oni i jesu. Ako dakle ne steknem suverenitet sama nad sobom, tada će vlast, prevlast nada mnom imati svi drugi, i situacije i ljudi i događaji. To znači da ono što drugi osjećaju i kreiraju utječe i na mene. Ako moja stabilnost utječe na druge i moju okolinu, tada će ona utjecati i na to. I tako u izazovnim situacijama, mogu zadržati svoju stabilnost. Stabilnost ne znači ne raditi ništa, upravo suprotno, stabilnost u meni znači stabilnost u svemu, u mom samom biću mira, u mom poslu, u mojoj ljubavi, u radosti i mojim odnosima. I ako mogu vladati tom svojom stabilnošću, tada mogu utjecati i pomoći drugima...

Odakle dolaze osjećaji i emocije? Ne mogu si dopustiti da one dolaze izvana, već da mogu stvarati same sebe. Ako želim nešto stvoriti moram imati dvije stvari - informacije i praksu. Kako u uobičajnom životu tako i u duhovnom. Ako želim stvoriti stanje svog mira, trebam znati gdje da ga tražim i nakon toga prakticirati metodu kojom ga mogu stvoriti... Informacija koju trebam imati jest što se događa s mojim unutarnjim svijetom? Vidjeli smo danas prekrasan film o sjajnoj zvijezdi koja sja na sredini čela... I svi smo mi te sjajne zvijezde koje sjaje na svačijem čelu... I kada smo svjesni te svjetlosti, svjetlo jače sja. Kad gledamo sami sebe na taj način, vidimo da smo konstantni kreatori misli na tri različita načina - moje misli mogu dolaziti iz podsvijesti, kao odgovor na realnost ili pak svjesno mogu kreirati svoje vlastite misli. Kad kreairam pozitivne misli, tada one mogu utjecati na moje osjećaje također. Inače, izvanjske stvari utječu na moje osjećaje, i one su stvorile naviku kreiaranja misli straha tijekom dugog vremena... Umijeće meditacije mi, međutim, omogućuje da odlučim što želim misliti.

Jer u mnogim situacijama u životu mogla sam se uvjeriti da i u najnemirnijim trenucima moj unutarnji mir može utjecati na atmosferu oko mene...

Ako ostajem mirna i stabilna u svom stadiju mira i duhovne stabilnosti, mogu mnogo više učiniti za druge...Jer u takvim situacijama, kada znate da zastupate Istinu, morate učiniti nešto kako biste pomogli ljudima... I stoga, trebamo vježbati ostajati u miru sa sobom jer jedino tada možemo pomoći i drugima. Vježbu mi omogućuje znanje tj. informacija o tome gdje mogu kreairati svou unutarnju snagu. A praksa / vježba je sve. Zar vjerujete da bi se ova prekrasna muzika koju smo danas slušali mogla stvoriti bez vježbe?...

Što više vježbam meditaciju, to će više 'mišići' mog uma biti snažniji. Imat ću koncentraciju jer sam vježbala koncentraciju. Prvo započnite sa 5, 10, 15 minuta, a potom uvećajte tu praksu. I tako, s vremenom ćemo održavati praksu koncentracije, a to znači održavati sebe mirnim, suosjećajnim, a opet snažnim. I na taj način stvaramo svoj vlastiti stav želimo li reagirati na svakakve situacije i događaje ili ostajati mirni, kada stvari više neće utjecati na nas. Moguće je odabrati kako se želim osjećati. I na taj način ću početi stvarati kvalitetne odnose u svom okruženju...

Moram znati da vrijeme koje sam odlučila posvetiti svojoj meditaciji, nije sebičnost, već je to jedini način na koji mogu početi stvarati vlastitu stabilnost...Jeste li primijetili da na one koje najviše volimo zapravo najžešće reagiramo? Ako ostvarim sposobnost da mogu kontrolirati svoje reakcije, onda to može pozitivno utjecati i na kvalitetu mojih odnosa. I za to nam ne trebaju godine i godine prakse, već to možemo početi činiti sada i rezultat će se vidjeti odmah...