Sitemap Ispisi stranicu Posalji stranicu mailom

SVREALNOSTREALNOST JE ILUZIJA

 

 

MIKE GEORGE – britanski konzultant o sprezi racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije

 

 

Kad znamo i razumijevamo sebe kao duh (dušu), tada također uviđamo i izvor svih patnji. Uzrok svih patnji, konflikata, bijede, siromaštva i gladi danas je samo jedan – ego.  Ne učimo duhovnu inteligenciju u školi, jer se ona tamo ne može naučiti, mi je jedino možemo spoznati.

 

 Ne možemo odvajati aspekte inteligencije jednu od druge jer su sve one povezane. Jer onog trenutka kad zaboravimo tko smo uistinu, naša se duhovna inteligencija gubi i ego generira emocije pa se tako gubi i kvaliteta našeg racionalnog razmišljanja (IQ). Sve to postoji u svijesti svakog ljudskog bića, jedino što ne razvijamo tu svjesnost jer smo odgajani da sve druge izvanjske, fizičke stvari doživljavamo važnijima.

 

Sjeme svega leži u našem obrazovanju koje nas uči da je materijalno iznad duhovnog, sebično iznad ljubaznosti, stjecanje iznad služenja i uvjerenja iznad vrijednosti

 

 

Lidia Černi   

 

 Mike George trener je menadžmenta i duhovni učitelj, predavač na uglednoj Oxford Leaderdership Academy i voditelj katedre osobnog razvoja na Executiv MBA programu pri Cotrugli Business School (CBA), vodećoj poslovnoj školi u Hrvatskoj pa je tako vrlo čest gost Zagreba. Konzultant je tvrtki i pojedinaca diljem svijeta već više od 20 godina. Autor je bestselera na području liderstva, emocionalne i duhovne inteligencije te osobnog razvoja, a knjige su mu prevedene na 15 jezika. Prošle godine objavio je bestseler »Don't Get Mad, Get Wise« (Ne postajte ludi , postanite mudri). Posebno za Vjesnik objašnjava spregu između duhovnosti i znanosti, razlike između racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije.

 

Vidite li vezu između znanosti i duhovnosti, što je Zapadu već dulje vrijeme veoma intrigantna tema?

 

- S duhovnog stajališta sve je povezano. Znanstvenici uglavnom odbijaju takav pristup jer su trenirani da vide odvojenost u svemu, da stvaraju tu odvojenost, a potom spajaju odvojene točke u cjelinu i na kraju analiziraju odvojene dijelove. To i jest istinski impuls znanstvenog istraživanja. No, duhovno stajalište možda i vidi odvojenost, ali ju je uvijek sklono gledati u povezanosti, u sintetiziranju, u cjelovitosti. Znanstvena je primarna stvarnost u izvanjskom svijetu. Znanstvenici istraživački traže znanje gledajući izvan i unutar materije, odnosno stvari. Duhovni praktičari će reći da je primarna realnost jedino u unutrašnjoj svjesnosti. Duhovni pristup nije traženje ili istraživanje nečega, već povećanje samosvijesti i u tome se samospoznaja prirodno uvećava. Očito, postoji tenzija između znanosti i duhovnosti koja se jedino može otkloniti kad znanstvenici uvide da su duše i okrenu fokus svoje pažnje unutar sebe. Rekao bih da je matica znanosti tišina u svijesti jer ne možete svjesnost staviti u Petrijevu posudu niti je dobiti nekakvim laboratorijskim pokusom iz nje. Ne možete je vidjeti, presjeći, izrezati, spaliti ili smočiti. I iako će znanstvenici koristiti svoju svjesnost kako bi gledali, razgledavali, procesuirali, analizirali i vrednovali ono što vide svojim očima tijekom znanstvenog procesa, oni ne prepoznaju u cijelosti ulogu koju njihova svjesnost ima u procesu gledanja i vrednovanja. Većina bi znanstvenika vjerojatno poricala da su duhovni ili da vide svojevrsnu duhovnost u poslu koji rade. Što znači biti duhovan? Znači da znaš sebe ne kao materijalno biće već kao um, ne kao formu već kao duh - suptilni entitet koji se ne da izmjeriti niti snimiti materijalnim mjerilima.

 

Zašto je znanstvenicima teško prihvatiti 'oku nevidljiv svijet', znači nematerijalan - u smislu duhovnog?

 

Za duhovno svjesnu osobu, duh nije nešto odvojeno od sebstva (sebe samog), već sebstvo samo. No znanstvenici to najčešće opovrgavaju iz nerazumijevanja, jer su uvjetovani vjerovanjem da je realnost jedino ono što se može vidjeti očima, dodirnuti, izmjeriti u mjerljivim pojmovima. Ali, ako uđete u laboratorij kvantnog fizičara tamo ćete naći znanstvenika koji pokušava proniknuti u sfere ograničenja, oku nevidljivog svijeta. Život kvantnog fizičara posvećen je razumijevanju i objašnjenju upravo te nevidljive sile energije koja se kreće i povezuje čestice materije ponekad udaljene tisuće milja. Oni znaju da ako dovoljno duboko zarone u materiju, tamo neće naći ništo opipljivo, već samo prostor i energiju. Dakle, većina materije je prazan prostor, što znači da je ono što vidimo iz duhovne perspektive, iz pogleda čiste svjesnosti,  iluzija.... I zato se vjerojatno kaže da je kvantna fizika »dodir Božjeg prsta«. Time se slamaju sve naše dosadašnje ideje o realnosti, iz čega se može zaključiti da što god mislili da je stvarnost zapravo je vrlo niska razina privremenosti, uvijek u promjeni, preokretu, zapravo promjenljiva stvarnost. I ono što vjerujemo da je solidan fizički svijet oko nas, jednostavno je ples energija koje izviru i umiru, dižu se i padaju, bujaju i blijede.

 

Koja je razlika odnosno veza između racionalne, emocionalne i duhovne inteligencije?

 

- Racionalna inteligencija (IQ) je proces racionalnih misli koje služe da bi se donijele odluke. To uključuje korištenje uma u analitičkom procesu, logičnom razmišljanju i prosuđivanju, što zahtijeva vrijeme, mnogo energije i mentalnu angažiranost. Emocionalna inteligencija (EQ) je oksimoron - terminološka kontradikcija. Kad ste emocionalni, vaša inteligencija zapravo splašnjava. Još postoji nerazumijevanje o tome što je emocija i kako ona utječe na našu svijest. Ljubav smo proglasili najuzvišenijom emocijom, što dovodi do zaključka da se tu radi o pozitivnim emocijama. Ali to nije tako. Sve su emocije zapravo smetnja, prepreka svijesti, umu i intelektu. A kad su um i intelekt konfuzni, ne mogu pravilno raditi pa su razmišljanja maglovita i iskrivljena. Stoga je emocionalna inteligencija zapravo razumijevanje kako se i zašto emocije kreiraju da bi se naučilo kako ih ne kreirati. Da bi se to postiglo, trebamo razvijati duhovnu inteligenciju (SQ) koja se temelji na tri glavne postavke: znati sebe kao duh (suptilni entitet) a ne formu, znati temelj i vječnu prirodu duše, koja je suština svog života što znači biti kreativan. Ta krucijalna tri aspekta neshvaćena su zbog ega iz kojeg izranjaju sve emocije jer je ego jednostavno - pogrešan identitet. Ego se razvija kad se ja (sebstvo) identificiram  pogrešno s nekim tko nije 'ja'. Prava ljubav, istinska radost i veselje nisu emocije, one su stanje postojanja, to nije nešto što se može naučiti u školi. U školi učimo upravo suprotno od stajališta duhovne inteligencijeno niti obrazovni sustav u cjelini to ne razumijeva.

 

Koja je uloga i primjena duhovne inteligencije u praktičnom životu?

 

- Kad znamo i razumijevamo sebe kao duh (dušu), tada također uviđamo i izvor svih patnji. Uzrok svih patnji, konflikata, bijede, siromaštva i gladi danas je samo jedan - ego. Kad to spoznamo, tada shvaćamo što trebamo učiniti za sebe.  To znači uvidjeti tko sam uistinu (duša) a ne ono što mi je bilo rečeno da jesam (tijelo), i ta nova svjesnost utječe na sve u našem praktičnom životu. Nažalost, vjerojatno će 99 posto ljudi u svijetu proživjeti cijeli život u patnji, neće nikad ne spoznati sebe jer ego vlada njihovim životima. Ne učimo duhovnu inteligenciju u školi, jer se ona tamo ne može naučiti, mi je jedino možemo spoznati. Ta spoznaja može doći jedino iznutra, ne izvana, i zato je neka vrsta meditativne prakse ili samoće ključna da bi osoba razvila svoju duhovnu inteligenciju.

 

Je li onda moguće biti racionalno, emotivno i duhovno inteligentan istodobno?

 

- Ne možemo odvajati aspekte inteligencije jednu od druge jer su sve one povezane. Jer onog trenutka kad zaboravimo tko smo uistinu,naša se duhovna inteligencija gubi i ego generira emocije pa se tako gubi i kvaliteta našeg racionalnog razmišljanja (IQ). Sve to postoji u svijesti svakog ljudskog bića, jedino što ne razvijamo tu svjesnost jer smo odgajani da sve druge izvanjske, fizičke stvari doživljavamo važnijima.

 

Ima li duhovnost svoje mjesto u današnjem poslovnom svijetu i kakva su Vaša iskustva u menadžmentu?

 

- Sva su ljudska bića duhovna jer duh (duša) jest ono što smo svi. Duhovna bića imaju svoje mjesto u poslovnom svijetu, ali duhovnost, koja podrazumijeva duhovne vrijednosti, rijetko je prisutna u poslovnom smislu. Vrijednosti i ponašanje koji izranjaju iz duhovne svjesnosti vrlo su različiti od onih uvriježenih u poslovnim krugovima. Ključna je razlika između kompeticije (natjecanja) što je poslovna kategorija, i suradnje što je izrazito duhovna komponenta. Natjecatelj ima uvijek želju pobijediti onog drugog, i većina je kompanija danas u svijetu izgubila smisao originalne svrhe biznisa, a to je služiti društvu. Umjesto toga, jedina je svrha zaraditi što više, po bilo koju cijenu. No duhovnost je nešto posve suprotno. Duhovna je intencija služiti drugima bez želje da se profitira od njih, uzdizati druge, a ne natjecati se s njima i poraziti ih. Nema pobjednika i gubitnika u duhovnoj svjesnosti. I zbog toga je jezik duhovnosti i jezik poslovnosti poprilično različit i na mnoge načine posve suprotan jedan drugom. Materijalna svijest je dominantna u svijetu i zato danas     ima tako mnogo konflikata, straha, pohlepe i nejednakosti. Nikoga za to ne možemo okrivljavati, ali smo svi odgovorni.S

 

 

 KAOS OKO NAS

 

Kako tumačite činjenicu da je danas svijet toliko prožet sukobima i materijalnom i duhovnom neravnotežom? 

 

- Obrazovni sustav temelji se uglavnom na materijalnim vrijednostimai aspiracijama. I sama definicija uspjeha fokusirana

je na postignuća i stjecanje bogatstva, a ne i na istodobno povećanje kvalitete života. Zato se ovaj svijet suočava s izazovima klimatskih promjena, ekonomskog pada i mnogim konfliktima. Sjeme svega toga leži u našem obrazovanju koje poučava da je materijalno iznad duhovnog, sebičnost iznad ljubaznosti, stjecanje iznad služenja i uvjerenje iznad vrijednosti. Sjeme korijena je u egu, odnosno u odsutnosti spoznaje tko smo uistinu. Posljedica toga je opći kaos, neravnoteža, disbalans - od klime do naših odnosa, od gospodarstva do obrazovnog sustava, od naših energetskih do naših znanstvenih »prioriteta«. Jedan od temeljnih prirodnih zakona govori nam kako se sve mora vratiti u stanje ravnoteže i harmonije, a to je upravo ono što danas ne postoji. Zato danas gledamo kaos na svim razinama u ovom našem malom svijetu. Ali kaos je nužan kako bi se obnovio prirodni red, ne samo okoliša nego i naše ljudske, duhovne prirode...

 

 

 

 (Vjesnik 4. i 5. svibnja 2008.)